Snežana Ivaneža Mavrenović

„Niko ne sme da dodiruje tvoju kosu, tvoje lice, tvoju čast!“

January 28, 2021
blog

„Prvih šest meseci nisam želela da priznam sebi šta se događa. On je imao preko pedeset godina, a ja sam bila u ranim dvadesetim. Nikada neću zaboraviti tu noć… Padala je kiša, ja sam vozila. A njegove prljave ruke su bile svuda po meni. Izdao me onaj koji mi je bio poput oca.“

Ovako započinje svoju ispovest jedna čitateljka koja je odlučila da podeli svoju priču. Dajte joj neko ime… Svejedno je. Zvaćemo je Marija. Dakle, ovo je priča o Mariji i uticajnom čoveku čije ime otvara sva vrata.

„Tada sam razmišljala da sve ovo ispričam psihologu, ali plašila sam se da mi niko neće verovati. Da slučajno ne pomisli da sam sve to želela, da sam tražila… On je oženjen muškarac, poznat javnosti, porodičan čovek. Mnogo ljudi ga poštuje.“

Marija je na predlog dobrog prijatelja, na jednom kulturnom dešavanju, upoznala ovog čoveka zbog saradnje na određenim projektima.

„O tom čoveku sam slušala samo najlepše, kako često voli da pomaže mladim ljudima. Iznenadio me je kada mi je osim poslovnih preporuka ponudio i prijateljstvo. Kada sam se za dva dana pojavila u njegovoj kancelariji, umesto da mu pokažem projekte, plakala sam bez prestanka. Konačno je neko primetio da sam loše. Bila sam emotivno rastrojena zbog privatnih problema, a on je ćutao i slušao. Došla sam do tačke pucanja. Važno je da naglasim da nisam imala nekog ko bi mogao da razgovara sa mnom, jer su meni bliski ljudi takođe imali probleme.“

Razlika između njih bila je više od trideset godina, ali to, kako Marija naglašava ništa nije menjalo.

Sada znam da je prihvatanje ručka bio početak.

„Mesec dana nakon našeg susreta pozvao me je na ručak u restoran. Bila sam počastvovana. Sećam se da sam svima pričala o tom susretu i da su ljudi oko mene bili oduševljeni. Jer su svi znali ko je on! Jedino je mama bila sumnjičava. Ali tada sam smatrala da mama ne može da me razume…“

Marija tvrdi da je glavni povod tog ručka bio razgovor o projektima.

„On je podržavao ono što sam tada radila. Trebalo je da mu pokažem najnovije projekte. Bila sam uzbuđena kao malo dete. Zamolio me je da idemo u restoran van grada pod izgovorom da možemo na miru da razgovaramo. Razumela sam ga, jer sigurno bi mu prilazili ljudi. Uvek je koristio iste izgovore… Pričala sam mu o poslu sa mnogo entuzijazma, posebno zato što mi je naglašavao da poznaje mnogo uticajnih ljudi iz moje profesije“, kaže Marija i dodaje:

„A onda je usledilo razočaranje. Samo je bacio pogled na moje projekte i vratio ih u moje ruke. Bio je nezainteresovan. U tom trenutku bilo mi je krivo što ne obraća pažnju na moje radove. Radio je ego jedne dvadesetogodišnjakinje.“

Nakon tog ručka viđali su se na raznim događajima sa zajedničkim prijateljima.

„Približavao mi se malo po malo. Vremenom sam ga zavolela kao oca, uvek mi je govorio ono što sam želela da čujem i uvek sam mogla da mu kažem ono što nisam mogla svojim roditeljima. U jednom trenutku sam shvatila da nikome nisam mogla da verujem kao što sam njemu.“

Mazio mi je ruku, igrao se sa mojim prstima.

Kada sam otišla iz zemlje zbog posla nastavili smo da održavamo kontakt. Nakon što sam se vratila kući otišla sam da se vidim sa njim. Radovala sam se našem susretu, želela sam da vidi da sam bolje i da mi je konačno krenulo. Znate onaj osećaj kada idete pred oca, pa želite da bude ponosan na vas. Tada me je pozvao u kancelariju i zaključao je pod izgovorom da nas ne prekidaju njegovi saradnici. Seo je preko puta mene i uhvatio me za ruku. Stidljivo sam sklanjala ruku, a što sam više sklanjala to je on čvršće držao. Mazio mi je ruku. Igrao se sa mojim prstima. Sav osećaj sreće i ushićenosti me je napustio. Pravdala sam to. Mislila sam kako me nije dugo video i da se previše radovao našem susretu. Grešila sam, znam…“

Pokušao je da me poljubi.

„Uskoro je počeo da me poziva u manju kancelariju. Bila sam tako ranjiva, psihički iscrpljena. Uvek me je odvajao, imao je potrebu da mi kaže nešto nasamo. Tražio je da mu se poveravam.“

Kada je prvi put pokušao da je poljubi, Marija kaže da je ubeđivala sebe da greši.

„Nikako sebi nisam mogla da priznam šta se događa. Ponekad bi me prilikom susreta tako snažno zagrlio da nisam mogla da izvučem ruke. Kao da se igrao sa mnom. Kada je pokušao da me poljubi prvi put okrenula sam glavu. Pomislila sam, možda je slučajnost.“

Gurala sam mu ruke, ali on je bio uporan.

„Bila je noć, osam sati uveče, padala je kiša. Vraćali smo se sa jednog sastanka. Ja sam vozila. U jednom trenutku osetila sam njegovu ruku. Prvo mi je milovao ruku, a ja bih je sklonila i stavila na menjač. Onda je on stavio ruku na moju nogu i krenuo da me dodiruje svuda. Pokušavao je da mi dodiruje intimne delove, ali srećom imala sam slojeve odeće, jer je bilo hladno.“

Na moje pitanje kako se osećala u tom trenutku, Marija je spustila pogled.

„Strah. Ogromno osećanje straha. Trudila sam se da ne skrenem sa puta. Bila sam šokirana, kao hipnotisana, tako uplašena i sama. Osećala sam se jadno, iznevereno. Toliko sam mu verovala…“

Jednom smo se posvađali

„Nudio mi je novac, putovanja, stipendiju… Jednom prilikom sam vikala u kancelariji dok su nas njegovi saradnici slušali. Rekla sam mu da ne želim njegov novac, da ne može sa mnom da postupa na pogrešan način i da ja nisam takva devojka. On je onda ustao i zaključao kancelariju. Uveravao me je da sam ga pogrešno shvatila. Rekao mi je da sam dete i da ne razumem šta govorim.“

„Rekao bi mi: „Zašto se tako ponašaš, to nisi ti“. Često bi mi govorio kako nema takav odnos sa drugim devojkama, da želi da pomogne samo meni. Jednom prilikom slušala sam njegovu saradnicu kako govori o njemu: „Svi koji ga poznaju imaju utisak da su mu posebni“. Zaparalo mi je uši.“

Ljubio mi je vrat i gurao ruke između nogu

„Misleći kako je naučio lekciju nakon naše rasprave, nastavili smo saradnju. Tog dana je njegova kancelarija bila zauzeta pa mi je predložio da sednemo u moja kola koja su bila na parkingu. Opet je iskoristio izgovor da se nalazimo u gradu i da će mu ljudi dosađivati. Nažalost ponovo sam mu verovala. Odjednom je skočio na mene, zagrlio me snažno i krenuo da me ljubi po vratu i gura ruke između nogu. Nisam mogla ni da vrištim. Bila sam paralisana. Osećaj je kao kada poželiš da potrčiš u snu, a ne možeš. Uspela sam da se izvučem.“

Plašila sam se svakog zvuka. A onda bi stigla još jedna prokleta poruka.

„Sećam se da mi je u jednom trenutku prišao i dao mi mejl adresu. Šapnuo mi je da je taj mejl napravio samo za nas. „Možeš da mi pišeš šta god želiš kad god želiš“, rekao mi je. Nisam pisala. Bio mi je tako odvratan.“

Marija priča kako je nakon toga počela češće da dobija poruke od njega.

„Dobijala sam poruke sadržaja: „Voleo bih da idemo na bazen zajedno, šta bih ti sve radio…“ Nisam odgovarala na te poruke. Osećala sam ogroman strah. Znala sam da je daleko, ali sam se stalno plašila. Imala sam utisak da mi diše za vratom. Šta ako dođe tu gde sam ja?“

Marija bi tada satima sedela u tišini i prisluškivala.

„Plašila sam se svakog zvuka. A onda bi stigla još jedna prokleta poruka. „Nisi svesna šta bih ti radio, potpuno bi se opustila. Bila bi vlažna. Milovao bih ti kosu, grudi…“ I onda bih sve to obrisala i pravila se da mi nije pisao. Nisam smela da dozvolim da neko vidi. Bila bih ponižena, uništena. Bilo bi me sramota. Nisam smela čak ni mami da kažem. Dvoumila sam se da joj pokažem, ali odmah bih odustala. Šta da joj pokažem… Misliće da sam sama tražila. Tada sam počela da razmišljam o tome kako da pobegnem tamo gde neće moći da me pronađe. Nisam znala na šta je spreman.“

U snu bih stalno ponavljala: „Aman čoveče šta više želiš od mene“.

„Kada bih se bunila, kada bih mu rekla da to nije normalno, on bi mi odgovarao da sam ja njega zavela. Uvek bi mi govorio da ne zaboravim da je u ljubavi sve opravdano, da opraštam onom zbog kojeg se osećam loše. Moj košmar je trajao tri i po godine… Često bi mi dolazio u snove. Onda sam odlučila da odem iz grada po svaku cenu“, priča Marija i dodaje:

„On je srećom sada samo sećanje… Događaji su ionako odavno iza mene. Nadam se da će možda neka devojka da pročita ovo, možda je baš sada u istoj situaciji. Devojko, ako se pronalaziš u mojoj ispovesti moraš da znaš da niko ne sme da te dodiruje bez dozvole. Tvoju kosu, tvoje lice, tvoje usne. Tvoju čast.“

Autor teksta: Snežana Ivaneža Mavrenović

Autor fotografije: Romina Farias

Podeli na društvenim mrežama: