Ovo nije kraj
Nemanji je nakon rođenja dodeljena dijagnoza cerebralne paralize i njegovi roditelji tada kreću u borbu za život tek rođene bebe. Novorođenče preživljava različite operacije, veoma jake lekove i čak jednu kliničku smrt. Ali, nekim čudom, Nemanjin mozak ostao je netaknut. Kao dete sa invaliditetom često je dane provodio posmatrajući drugare na fudbalskom terenu u želji da i sam jednom šutne loptu.
Želja za hodanjem rasla je zajedno sa njim tokom tinejdžerskih dana i u naletu života postala sve opasnija. U danima kada je kolica doživljavao kao svoje okove sudara se sa moralnim vrednostima kojima je vaspitan i otvara vrata koja ga vode u svetove koje nikada nije video, uz nalet osećanja koja su mu bila potpuno strana. U potrazi za izgubljenim emocijama, u tom mraku od sveta, pronalazi sebe na mestu gde se najmanje nadao da će emociju pronaći.
Nemanja nam otkriva svoju životnu priču u želji da svojim snažnim doživljajem života osvesti što više ljudi koliko život zapravo može biti lep kada odbacimo sve strahove koje osećamo. Svojom pričom on nas vodi kroz čitav spektar emocija i poklanja nam ceo doživljaj sveta iz ugla osobe sa invaliditetom. Naime, Nemanja nam uz svoju ispovest donosi najranjiviji deo sebe. „Otkriću vam tajnu. Kada zažmurim, vidim sebe na terenu. Tada trčim. Tada držim loptu u rukama. Skačem. Pobeda je naša, vičem. Iz mašte se budim uvek sa osmehom i osmeh ne skidam sa lica. Poklanjam ga ljudima oko sebe.” Nemanjina borba je bolna i inspirativna, ali nosi snažnu životnu poruku. Između redova ove knjige njegova priča nam tiho šapuće na uvo da i u najtežim trenucima, dok god možemo da dišemo – „Ovo nije kraj”.
Autorka